CAP program

U pedagoškoj godini 2008./2009. radionicom za djelatnike vrtića obuhvaćeno 89% djelatnika (odgojno-obrazovno i administrativno tehničko osoblje). Radionicama za roditelje obuhvaćeno je svega 17%, a radionicom za djecu obuhvaćeno je 85% djece.

U pedagoškoj godini 2009./2010. kroz tri radionice za roditelje obuhvaćeno je 27% roditelja, a radionice za djecu su još u tijeku. Ove pedagoške godine educirat će se još jedan CAP tim.

CAP  dolazi od prvih slova engleskih riječi Child Assault Prevention, koje u prijevodu znače PREVENCIJA NAPADA NA DJECU. Ovaj je program opisan kao "jedan od najobuhvatnijih i najinovativnijih programa prevencije u svijetu". Cilj mu je pružiti zajednici točnu informaciju o zlostavljanju, kako bi se razbili mitovi o tome. Ključ CAP-ovog uspjeha leži u njegovim temeljima, odnosno u osnovnoj filozofiji jačanja djece  i pružanja pozitivne podrške djeci. Njegova polazna postavka je da djecu treba naučiti kako da se sama zaštite i dati im podršku u tome, a ne ih učiniti potpuno ovisnima o odraslima.

Originalni CAP program počeo je u Sjedinjenim Američkim Državama 1978. godine. U jednoj je lokalnoj zajednici učenica drugog razreda bila seksualno zlostavljana.  U nastojanju da im pomognu da se osjećaju manje ranjivom i da ih se osnaži, roditelji su zamolili lokalnu organizaciju Žene protiv silovanja u Columbusu, Ohio, za pomoć. Otada se ovaj program primjenjuje u mnogima od američkih država, ali i više drugih zemalja svijeta. Hrvatska je bila 14. zemlje koja ga je uvela (između ostalih Engleska, Slovenija, Japan itd.).

CAP se ovdje, u Hrvatskoj,  primjenjuje na inicijativu Udruge roditelja "Korak po korak" od šk. god. 1999/2000. Te je godine od strane američkih stručnjaka educirana prva grupa školskih psihologa, pedagoga i drugih djeltanika škola koji su započeli s provođenjem programa.

Podaci o zlostavljanju u Hrvatskoj ne razlikuju se od svjetskih podataka. Rezultati svjetskih istraživanja govore da je 30 % djece emocionalno zlostavljano, te da je oko dvije trećine djece povremeno izloženo emocionalnom zlostavljanju od strane roditelja. Većina autora navodi da je između 20 i 30 % djece izloženo tjelesnom nasilju, koje se kreće od batina do ozbiljnog tjelesnog ozljeđivanja.

Djecu moramo uvjeriti da se nasiljem ne mogu rješavati problemi i da ono niti je zabavno, niti uzbudljivo. U okolnostima u kojima su djeca svakodnevno "hranjena" nasiljem, tu će ih lekciju biti vrlo teško naučiti. CAP je jedan od takvih pokušaja, ni slučajno ne zamišljen kao jedini. On bi trebao biti jedan od mnogobrojnih nastojanja svake zajednice da se riješi taj problem.

Aktivnosti vezane uz preveniranje zlostavljanja djece same po sebi ne mogu eliminirati nasilje iz naših obitelji i našeg susjedstva. Djecu treba poučavati vještinama komunikacije, tehnikama djelotvornog rješavanja problema, načinima na koje se konflikti mogu rješavati bez fizičkog obračuna ili gubitka prava ili samopoštovanja. Svaka zajednica mora svojoj djeci  usaditi poštovanje prema  ljudima bez obzira na rasu, godine, etničko podrijetlo, spol i sposobnosti. Djecu moramo učiti suradništvu, a ne nasilju. Moramo ih učiti građanskoj aktivnosti i angažiranosti, a ne apatiji. Nitko se od nas ne smije bojati različitosti, razlike se moraju poštivati. Budemo li djecu učili ovim vrijednostima, odvratit ćemo ih od agresije i spriječiti njihovu viktimizaciju.

Program se sastoji od tri komponente:

• Predavanja za djelatnike vrtića
• Predavanja za roditelje
• Radionice sa djecom

Na predavanjima za roditelje i djelatnike opisujemo CAP program i dajemo osnovne informacije o problematici zlostavljanja djece: kakve vrste zlostavljanja postoje, koliko je učestalo, tko su žrtve, tko su nasilnici, kakve posljedice ostavlja, kako prepoznati zlostavljano dijete i roditelja koji zlostavlja svoje dijete, kako pomoći djeci da se zaštite od zlostavljanja, kako razgovarati s djetetom koje obznanjuje zlostavljanje, kako prijaviti zlostavljanje.

Radionica sa djecom počinje diskusijom o pravima djece i o situacijama u kojima djeca gube ta prava. Radionica se provodi sa djecom u godini prije polaska u školu.

Pažnja djece usmjerava se na tri osnovna prava koja im netko tko ih želi povrijediti oduzima: pravo da budu sigurni, jaki i slobodni. Nakon diskusije o pravima, glume se situacije u kojima dijete gubi ta svoja prava. Tri su takve situacije: kada je dijete ugroženo od vršnjaka ili nešto starijeg djeteta, kada ga ugrožava nepoznata odrasla osoba te treća situacija, kada dijete ugrožava poznata odrasla osoba.

Nakon svakog igrokaza s djecom se vodi diskusija o pravima koja su djetetu oduzeta u odglumljenoj situaciji, o osjećajima djeteta i o načinima na koje se u toj situaciji dijete moglo zaštititi. Nakon diskusije, ista situacija se odglumi, ali na način da voditelj koji glumi dijete primijeni efikasne strategije samozaštite. Djeca imaju mogućnost sudjelovati u igrokazima kako bi naučila na koji način mogu prijatelju u nevolji pružiti pomoć, a da sebe ne ugroze. Djeca rado sudjeluju u igrokazima, tako da ovaj dio nekoliko puta ponavljamo, kako bi više djece imalo priliku uvježbavati samouvjereno ponašanje i međusobno ispomaganje.

Naš posljednji igrokaz uključuje odgojiteljicu. Njime demonstriramo djeci kako bi mogla zatražiti njenu pomoć u slučaju bilo kojeg problema i potičemo ih da to učine. Važno je uspostaviti vizualnu kariku koja će djecu povezati s nekime u zajednici tko bi reagirao na dječji poziv upomoć. Od odgojitelja tražimo da djetetu pruže podršku.

Radionica završava ponavljanjem naših prava da budemo sigurni, jaki i slobodni. Djeci nudimo mogućnost da, ako žele, dođu razgovarati s nama o svojim problemima ili pitanjima koja ih muče, a mi ćemo im pokušati pomoći da nađu odgovore na svoja pitanja.